Britanski studenti napravili školu u starom Hindu hramu za djecu iz slamova
Anil ima dvanaest godina. Jedan je od bezbroj djece čiji se dom nalazi u slamovima Pushkara, jednom od najstarijih indijskih gradova. Obitelji žive u malim šatorima koji ih štite od pustinjskih oluja, vrućine i kiše. Žene sjede vani gdje režu povrće ili rade chapatije. Ostali rade na rukotvorinama poput nakita ili malih figurica koje kasnije prodaju. Za većinu obitelji ovo je jedini izvor prihoda od kojeg mogu prehraniti svoju djecu. Neke žene provedu cijeli dan obilazeći turističke zone Pushkara u nadi da će pronaći strance kojima mogu prodati nakit ili ih ukrasiti kanom. Često šalju djecu da prose na cesti. “Ja nisam dijete koje prosi!”, ponosno kaže Anil. On zarađuje novac izvodeći trikove za turiste. Njegove smeđe oči zasjaje kada učini da kovanica od pet rupija nestane. “Ja mogu prikazati magiju!”, kaže on s vragolastim osmjehom.
Većina djece iz slamova nema mogućnosti za školovanje, a škola im je jedina šansa za izlazak iz bijede u kojoj žive. Roditelji često nisu u mogućnosti platiti školarine kako bi osigurali obrazovanje za svoju djecu. S druge strane pak, mnogi od roditelja ne žele da njihova djeca pohađaju školu, jer tako ostaju bez prihoda s ceste i pomoći u “kući”.
Anil je jedan od trideset “sretnika” iz slamova Pushkara, koji ima šansu steći obrazovanje, zahvaljujući Joshua Playing projektu, maloj neprofitnoj organizaciji za djecu Pushkara. Ne samo da projekt pokriva sve troškove školovanja odlaska djece u javne škole, nego im pruža i mogućnost za dodatno obrazovanje nakon škole, gdje ih se tretira kao članove obitelji. Svaki dan 25-30 djece starosti od 3-14 godina, okuplja se u malom hramu koji je JPP-u dan na raspolaganje. Djecu podučava i o njima brine učiteljica Vananda, za koju je to puno više od posla.
“Volim svoju djecu!”, kaže ona toplo se osmjehujući, “…ali moraju napraviti svoje zadaće i lijepo se ponašati, naučiti se međusobno poštivati, kako bi mogli nešto napraviti od svojih života!”, objašnjava Vananda dok mazi glavicu svoje učenice.
Vananda pomaže djeci s pisanjem zadaća te prolazi s njima ponovno kroz gradivo s kojim imaju poteškoće. Nakon što završe sa svojim školskim obavezama, vrijeme je za igru i čitanje knjiga koje su ljudi donirali JPP-u. Najveći vrhunac za dječake je izaći van, igrati nogomet i kriket nakon napornog školskog dana. Djecu se također uči umjetnosti i izrađivanju rukotvorina što im omogućuje da zarade novac za svoje obitelji bez prosjačenja na cesti. Svaki dan dobiju i jedan obrok iz male JPP kuhinje, a koji uključuje svježe povrće, rižu i chapatti. “Većina obitelji ove djece može si priuštiti samo običnu rižu ili chapatti”, objašnjava Vananda. “Važno je za njih da jedu povrće i voće kako bi dobili sve što im je potrebno za razvoj.”
JPP je pokrenut 2010. kada su Englezi Harry i Edd putovali Indijom nakon završetka škole. Imali su samo osamnaest godina kada su upoznali mladog Indijca Mukesha koji ih je osvijestio o potrebi da se “djeci s ceste” pruži šansa za obrazovanjem. “Imali smo viziju pomoći djeci koja su prosila na cestama Pushkara”, prisjeća se Harry.
Trojica mladića pronašla su mnogo takve djece, čudesnu učiteljicu i omogućili sve potrebno za pokretanje projekta u hramu. Rođenje Joshua Playing projekta dalo je toj djeci novu perspektivu u životu. Iako su i Harry i Edd počeli studirati, uspjeli su sakupiti sredstva i koordinirati JPP iz Engleske. Harrijev stariji brat Will uključio se nešto kasnije u projekt koji je velika odgovornost za mlade studente uz brojne obveze na fakultetu. Njihov cilj je pomoći djeci u školovanju, pobrinuti se da su zdravi, čisti, odjeveni i sklonjeni s cesta Pushkara.
Jednom godišnje, Edd, Harry i Will posjete JPP na nekoliko tjedana u pauzi između semestara kako bi bili sigurni da se sve odvija dobro i da vide djecu za koju je to vjerojatno najbolje doba godine. Baš kao Vananda, Mukesh i njegov brat Hansu, koji je “čovjek za sve”, pokazuju ljubav i poštovanje prema djeci te im daju svu brigu i pažnju koja im je potrebna. Redovno organiziraju i školski izlet u pustinju koja okružuje Pushkar, što je djeci vrhunac godine. Na taj poseban dan oni nose svoju najbolju odjeću iako cijelo vrijeme trče uokolo igrajući nogomet i kriket.
Svake godine, Will, Edd i Harry uspijevaju sakupiti novac za većinu djecu kako bi im se omogućilo obrazovanje, za školske materijale, knjige, igre kao i za hranu i plaće ljudima koji rade u JPP-u. Ipak, toliko je još toga potrebno. Kako broj djece koja su u JPP-u konstantno raste, projekt treba koliko je god moguće više potpore. Mogu se sponzorirati djeca ponaosob, financirati njihovo školovanje te razviti povezanost s njima. 61 funta je dovoljna kako bi se jednom djetetu iz JPP projekta omogućilo školovanje na godinu dana, što uključuje školarine, školske uniforme, knjige, torbe i sve ostalo. Dakle, oko 5 funti mjesečno ili 1,25 funti tjedno ili manje od 20 penija po danu je dovoljno, kako bi jednom djetetu osigurali jednogodišnje školovanje. JPP je također otvoren za sve volontere koji će donijeti neku novu svjetlost u živote te djece.
“Važno je imati osobu koja govori s njima engleski na redovnoj bazi”, objašnjava Edd. “Dobar engleski je ključ za njihov uspjeh i sljedeći korak ka životu izvan ceste!”
Za Vanandu nije lako predavati tolikoj djeci različitog uzrasta i različitog nivoa obrazovanja. “Bilo bi mnogo učinkovitije kada bi ih mogli razvrstati u grupe, tako da se bolje možemo koncentrirati na svakog od njih ponaosob”, tvrdi Vananda. Volonteri su dobrodošli da sa sobom donesu svoje ideje i kreativnost. Volonteri dobivaju besplatan ručak i vrlo brzo postaju dio JPP obitelji. Projekt nije u mogućnosti omogućiti volonterima smještaj, ali u Pushkaru se jednostavno može naći jeftin smještaj.
Sa svetim jezerom i mnoštvom hramova, Pushkar je jedno od najsvetijih mjesta u Indiji. Grad je smješten u najvećoj indijskoj državi Rajasthan, koja je poznata i kao “zemlja kraljeva”. Ljepota i spiritualnost Pushkara je magnet za ljude diljem svijeta. Ipak, samo će šačica njih vidjeti što se skriva iza šarma i šarolike gužve te postati svjesna siromaštva djece s ceste. Od toga će pojedinci vidjeti mogućnosti za pomoći im da pronađu put – JPP je jedna od tih mogućnosti.
Tekst: Amelie Riedesel
Fotografije: Vlado Cvirn
Edd, Harry i Will osnivači Joshua Playing projekta s djecom
Vanda, učiteljica u JPP-u
Amelie Riedesel, volonterka i prijateljica djece
“Većina obitelji ove djece može si priuštiti samo običnu rižu ili chapatti”, objašnjava Vananda. “Važno je za njih da jedu povrće i voće kako bi dobili sve što im je potrebno za razvoj.”
Anil, jedan od tridesetero djece iz slamova Pushkara, koji ima šansu steći obrazovanje, zahvaljujući Joshua Playing projektu
