Moćna i prekrasna, Himalaja vas osvaja trenutno i u potpunosti. Svojom veličinom izaziva dubok osjećaj poštovanja, poniznosti i divljenja. Kako sve to i još puno više, osjetite samo kao njezin privremeni gost, ne možete a da se ne zapitate, kako je tek živjeti i odrastati s njezinom veličinom.
U državi Uttarakhand u sjevernoj Indiji, često nazivanoj i zemljom bogova, žive, odrastaju i školuju se divna himalajska djeca. Mnoga od njih su u lipnju 2013. preživjela veliku poplavu u Kedarnathu, u kojoj je prema službenim brojkama život izgubilo oko 5000, a prema neslužbenim više od 10 000 ljudi. Nakon te tragedije više od 1000 djece ostalo je bez jednog ili oba roditelja, objašnjava Sunita, ravnateljica škole Dr. Jacques Vigne u gradu Guptakashi u Himalaji. Škola trenutno broji gotovo 500 djece, od kojih za samo njih 100-tinjak roditelji plaćaju školovanje. Ostalu djecu Sunita je našla u okolnim selima, djecu koja su u poplavi u najvećem broju slučajeva ostala bez oca, kojima majka ne može osigurati niti osnovnu egzistenciju, a kamoli školovanje. U školi se nalaze i djeca iz slamova, a djevojčice je Sunita spasila kako ih roditelji ne bi prodali “nekim bogatijim ljudima koji će brinuti za njih”. Koliko djece toliko i različitih priča, dakle na stotine. No svima je zajedničko jedno. Bez mogućnosti školovanja nemaju nikakvu priliku za bolju budućnost. Sunita i njezinih 40-ak kolega svakodnevno žive za ovu djecu. Snalaze se na razne načine kako bi pokrili troškove školovanja, hrane i stručne pomoći koja im je potrebna.
Ponekad pristigne neka donacija. “Svaka pa i najmanja nam puno znače, a gotovo svakodnevno nam pomaže lokalno stanovništvo i daju nam hranu za djecu. Živimo dan za danom i svaki dan je nova borba, ali bez naše pomoći ova djeca jednostavno nemaju priliku”, skromno govori Sunita.
Više od 800 metara iznad grada Guptakashi, smjestilo se selo Triyugi Narayan, koje se nalazi na 2130 metara nadmorske visine. Put do sela je uska makadamska cesta na kojoj u svakom trenutku možete očekivati odrone, pa je samo putovanje do sela avantura za sebe. Škola u selu je uništena u poplavi, tako da je učionica za 20-ak djece za ljepših dana livada, a kad zahladi premještaju se u nedovršenu kuću bez vrata i prozora. U svakodnevnom životu odsječeni od civilizacije na kakvu smo naviknuti, njihovim učiteljima je glavni cilj pružiti djeci zasluženo školovanje te skupiti dovoljno sredstava za školu s vratima i prozorima kako bi djeca bila zaštićena od promjenjive himalajske klime. Zanimljivo je da kad pitate djecu što bi htjeli biti kad odrastu, od njih nećete čuti riječi poput glumica, balerina, pjevač ili pjevačica. Većina njih odgovara da bi željeli biti učitelji ili doktori kako bi jednom kad odrastu mogli pomagati drugoj djeci, baš kako neki odrasli danas pomažu njima. Fascinantan i nepredvidiv je životni put ove djece. Izaziva dubok osjećaj poštovanja, poniznosti i divljenja baš kao i mjesto na kojem žive.
Želite li se priključiti i pomoći djeci u Himalaji, to možete učiniti na više načina: sponzoriranjem školovanja jednog djeteta ili više njih, volontiranjem i podučavanjem djece matematici, prirodnim znanostima, engleskom jeziku, sportskim i/ili glazbenim aktivnostima (volonterima osigurani smještaj i hrana), donacijom za potrebe školovanja, hrane, odjeće i ostalih svakodnevnih potrepština za djecu.
Za sve informacije obratite nam se na e-mail adresu for.children.smile@gmail.com
Tekst: Jelena Jelinić Mehkek & Ivana Nikolić
Fotografije: Vlado Cvirn
Sunita, ravnateljica škole Dr. Jacques Vigne u gradu Guptakashi u Himalaji
